Alergijski Rinitis je sve učestalije, ali u isto vrijeme podcijenjeno stanje. Utječe na kvalitetu života i može dovesti do ozbiljnijih stanja poput astme.
EPIDEMIOLOGIJA
U posljednjih 60 godina, respiratorne alergije su u porastu; ovo se često karakteriše kao “alergijska epidemija”. Jedna od preovlađujućih teorija za ovo povećanje je hipoteza o higijeni: u ranom životu ne suočavamo se sa virulentnim ili drugim patogenim faktorima; kao takav naš imunološki sistem ne može pravilno kontrolirati svoje reakcije i cilja na bezopasna jedinjenja, alergene. Alergija je rezultat ove pretjerane i neželjene reakcije.
Naravno, poznato je i da roditelji alergičari imaju sklonost rađanju alergične djece, pa stoga i naši geni igraju veoma važnu ulogu.
Sveukupno, alergije su višefaktorske prirode i ne mogu se pripisati jednom jedinom faktoru.
Alergijski Rinitis je jedna od najčešćih alergijskih bolesti i procjenjuje se da 1 od 5 osoba – djece i odraslih – pati od ovog stanja. Ova prevalencija se vidi u zapadnom svijetu; međutim, postoje mnogi regioni u kojima prevalencija nastavlja da raste kako ljudi usvajaju više „zapadnjački” način života.
ALERGIJSKI SIMPTOMI
Alergijski Rinitis karakteriziraju mnogi simptomi kao što su curenje iz nosa, svrbež, kihanje i začepljenost nosa. Ovo posljednje je vjerovatno najneugodniji simptom jer utječe na kvalitetu sna, a time i na kvalitet života u cjelini. Štaviše, alergijski rinitis često koegzistira s alergijskim konjunktivitisom (curenje, svrbež, crvene oči) i astmom od koje boluje više od 300 miliona ljudi širom svijeta. Astmu karakteriziraju kašalj, piskanje, otežano disanje i dispneja koji mogu biti dovoljno ozbiljni da dovedu do hospitalizacije, pa čak i smrti.
Ostale komplikacije alergijskog rinitisa, posebno ako se ne liječe, su otitis i sinusitis koji mogu utjecati na dobrobit pacijenta na duži period.
ALERGENI
Postoji mnogo alergena koji mogu uzrokovati alergijski rinitis. Sezonski Rinitis uzrokuje polen. Jedan od najčešćih alergena je polen trava: “trave” su grupa od najmanje 10 različitih trava (poput livadske ili timotijevske trave) i mogu se naći širom svijeta. Nasuprot tome, bermudska trava se češće nalazi u tropskim i suptropskim klimama. Drveće je takođe veoma važno: u mediteranskom regionu polen stabala masline i čempresa su najčešći, dok je u srednjoj i severnoj Evropi daleko najzastupljenija breza. Konačno, korovi su također alergeni: ambrozija je vrlo česta u Sjevernoj Americi i Evropi, artemisia u srednjoj Evropi i parietaria u mediteranskom regionu, dok se salsola kali i ruski čičak nalaze u toplijim klimatskim područjima.
Osim sezonskog rinitisa, ako je pacijent alergičan na alergen koji svakodnevno (ili skoro) postoji u njegovoj okolini, on ima i višegodišnji rinitis koji je obično mučniji jer simptomi traju tokom cijele godine, a ne samo tokom perioda oprašivanja. Najvažniji višegodišnji alergeni su grinje kućne prašine, epitel životinja (posebno domaćih mačaka i pasa) i alternarija koja je plijesan koja se često nalazi u vlažnim sredinama.
DIJAGNOZA
Prvi cilj alergologa je pronaći alergen koji uzrokuje simptome kod pacijenata. Dijagnoza se uglavnom postavlja putem specifičnih testova krvi i kože. Na osnovu toga, on tada može propisati simptomatsko liječenje i, što je još važnije, predložiti specifičnu imunoterapiju o kojoj se govori naprijed.
Međutim, jedan od najčešćih problema u području alergijskog rinitisa je nedovoljna dijagnoza: ne traže svi pacijenti savjet od specijaliste, npr. alergolog, iz više razloga. Mnogi vjeruju da je alergija privremeno stanje i da će proći sama od sebe; jasan nesporazum jer, prema studijama, ne više od približno 20% djece s alergijskim rinitisom će prerasti svoje simptome u narednih nekoliko godina. Drugo, vrlo često pacijenti potcjenjuju svoje simptome smatrajući da nisu važni. To je također “zamka” jer, kao što je ranije spomenuto, ako se alergijski rinitis ne liječi, može dovesti do težih stanja poput sinusitisa i astme. Treće, mnogi pacijenti sa dugotrajnim rinitisom misle da nemaju šanse za liječenje; frustrirani su, često depresivni i prekomjerno koriste lijekove kao što su dekongestivi koji mogu pojačati njihove simptome.
LIJEČENJE
Svi pacijenti, a posebno oni koji su ranije spomenuti, trebaju znati da postoji mnogo načina za rješavanje alergijskog rinitisa koji su sigurni i učinkoviti.
FARMAKOLOŠKO LIJEČENJE
Simptomatsko liječenje ima za cilj ublažavanje simptoma koji karakteriziraju rinitis. Alergolozi uglavnom koriste antihistaminike i steroidne sprejeve za nos ili njihovu kombinaciju. Mogu biti izuzetno efikasne, koriste se tokom dužeg vremenskog perioda bez ozbiljnih štetnih efekata, ali ne menjaju alergijsku pozadinu. Sve dok je pacijent izložen odgovarajućem alergenu, možda će mu trebati lijek.
Najvažniji pristup je imunoterapija specifičnom alergenom. To je jedini način na koji liječnik može promijeniti “imunološko nerazumijevanje” alergije i trajno izliječiti simptome alergije. Izvodi se ili supkutanim injekcijama ili kapima ili tabletama koje se stavljaju sublingvalno (pod jezik).
NEFARMAKOLOŠKI PRISTUP
Nema alergije tamo gde nema alergena. Stoga, kada bi pacijent mogao u potpunosti izbjeći odgovarajući alergen, ne bi imao alergijske simptome. Međutim, u većini slučajeva ovo je utopija; alergeni su svuda oko nas, mnogi od njih su prisutni tokom cele godine dok drugi (pelud) putuju vazduhom. Razborito je učiniti koliko god je moguće da se smanji njegova izloženost, znajući, u isto vrijeme, da ovaj pristup ima ograničenja u smislu djelotvornosti.
Na tom putu, liječnici vrlo često predlažu ispiranje nosa. Irigacije nosa se izvode vodom, fiziološkom otopinom ili specijaliziranim proizvodima na bazi morske vode i uključeni su, kao dodatni tretman, u smjernice za liječenje mnogih patoloških stanja nosa kao što su alergijski rinitis, kronični sinusitis itd. Mnoge studije su dokazale efikasnost ovog pristupa, posebno ako se koriste hipertonične otopine (kao što je morska voda). U idealnom slučaju, trebali bi imati fiziološki pH kako ne bi iritirali i bili dostupni u više uređaja za isporuku proizvoda na odgovarajući način različitim populacijama (npr. novorođenčad, djeca ili odrasli).
U posljednje vrijeme opsežna istraživanja su se fokusirala na dopunu ovih rješenja prirodnim ekstraktima (ne kemijskim spojevima) koji mogu dodatno djelovati na alergijsku upalu. Ekstrakti iz algi kao što su Undaria pinnatifida i Spirulina platensis u mnogim modelima su pokazali, između ostalog, efekte na alergijske simptome i njihove mehanizme, te stoga potenciraju terapeutski učinak ispiranja nosa.
ZAKLJUČAK
Sveukupno, alergijski rinitis je vrlo često stanje, sve češće, ali u isto vrijeme jako podcijenjeno. To utiče na kvalitet života i može dovesti do ozbiljnijih stanja poput astme. Srećom, postoji mnogo načina za liječenje alergijskog rinitisa: imunoterapija je vrlo važna jer može imati doživotni učinak. S druge strane, ispiranje nosa je nefarmakološki pristup sa značajnim učinkom i obećavajućom budućnošću.
Dr.Dimitris Mitsias MD, PhD
Specijalizirani Alergolog (Djeca i Odrasli)
dmitsias@yahoo.com
www.mitsias-allergy.gr